Njihove duše danas su još sa nama.

Četvrt stoljeća je prošlo od masakra u Srebrenici. I dok se na današnji dan sjećamo i odajemo počast žrtvama ovog zločina, osjećaj tuge i zgroženosti još je duboko u nama. Prošlost je i dalje svuda oko nas.

Potrebna je hrabrost, upornost i vrijeme kako bi se suočili sa ostavštinom ovih zvjerstava. Svi koraci već poduzeti prema pomirenju vrijedni su hvale. Posvećenost za nastavak na ovom putu mora se poticati i ohrabriti.

Suočavanje s prošlošću podrazumijeva stvarni i kolektivni napor da se utvrde činjenice i izgradi zajedničko shvatanje onoga što se desilo. To je veoma težak proces. I dok danas obilježavamo godišnjicu ovog masakra, ona nas podsjeća na odgovornost da nastavimo u potrazi za istinom i da se suprotstavimo svakom pokušaju njenog potkopavanja.

Priznavanje učinjene nepravde i patnji žrtava na svim stranama znači i priznavanje potrebe da se počinioci ovih zločina privedu licu pravde. Pravda je temelj za pomirenje i od neizmjernog je značaja nastaviti napore kako bi se svi relevantni mehanizmi odgovornosti podržali i ojačali. 

Danas se sjećamo više od 8.000 žrtava masakra. 8.000 života koji su nepravedno i zauvijek izgubljeni. Sjećamo se i svih onih koji su ostali i pate za svojim najmilijima. Iako se ovaj gubitak ne može nadoknaditi, možemo žaliti za njima i čuvati sjećanje na njih. Ali za one koji su preživjeli, jedina nada za bolje sutra je u zajedničkom radu na pomirenju. 

Današnja komemoracija poziv je svima nama da učinimo sve što možemo kako se ovakva zvjerstva nikada više ne bi desila. Svaka država mora preuzeti odgovornost za zaštitu cjelokupnog stanovništva i kontinuirano težiti ka prevenciji ovakvih zvjerstava. Ovo je jedino ostvarivo kroz promociju tolerancije, poštovanja prema manjinama i vladavine prava, u demokratskim okvirima.

To je i ono što nam duše koje su danas sa nama šapuću na uho. Trebali bi ih poslušati.